«Dla Ukrainy heta nie vajna za adnaŭleńnie terytaryjalnaj cełasnaści. Heta antykałanijalnaja vajna za niezaležnaść»
Piša Maksim Machańkoŭ.
U suviazi z razmovami pra tak zvanuju «formułu Štajnmajera» šmatlikija palityčnyja kamientatary pačali pisać, što alternatyvy joj niama, što jana nijak nie pahoršyć situacyi va Ukrainie, dazvolić joj adnavić suvierenitet nad Danbasam i navat nie pieraškodzić Ukrainie iści na Zachad. Nu i pra toje, što ŭkrainskaje hramadstva, stomlenaje ad vajny, maje vysoki sacyjalny zapyt na mir, tamu jano i abrała prezidentam Uładzimira Zialenskaha, tym samym nibyta pakazaŭšy svaju hatoŭnaść zaviaršyć vajnu, chaj navat i z kampramisami. Ale toje, što ŭkraincy stamilisia ad vajny i chočuć miru, nie aznačaje aŭtamatyčna, što jany hatovyja pryniać umovy hetaha miru.
Sapraŭdy, infantylnaje ŭkrainskaje hramadstva moža chacieć šmat čaho: miru, zarobkaŭ pa 5 tysiač jeŭra štomiesiac, šviejcarskich ekałahičnych standartaŭ, sacyjalnych standartaŭ jak u Šviecyi, ale ź minimalnymi padatkami, jak na Kajmanavych astravach, i hetak dalej. Ale kali prosta tupnuć nahoj i prakryčać «chaču miru!» — mir ad hetaha nie źjavicca. Tamu što, pry masavym zapycie na mir (jaki sapraŭdy isnuje), apošniaje apytańnie Centra Razumkova pakazała, što ŭkrainskaje hramadstva nie hatova na kampramisy (admova ad kursu na ŭstupleńnie ŭ ES i NATA, fiederalizacyja Ukrainy, ruskaja mova — druhaja dziaržaŭnaja i h.d.), pry jakich mir tearetyčna byŭ by mahčymy. Ale jašče bolš važnaje navat toje, što da takich kampramisaŭ nie hatova najbolš aktyŭnaja častka ŭkrainskaha hramadstva.
Śviežaja sacyjałohija pakazała, što bolšaść ukraincaŭ (56%) vystupaje suprać «asablivaha statusu» asobnych terytoryj Danieckaj i Łuhanskaj abłaściej. Padtrymlivajuć heta tolki 26% apytanych. Ideju ŭviadzieńnia va Ukrainie fiederatyŭnaha ładu nie padtrymlivajuć 63% apytanych, padtrymlivajuć — 17%.
Taksama pieravažna adchilajucca hramadskaj dumkaj takija kampramisy dziela dasiahnieńnia miru na Danbasie: amnistyja ŭsim tym, chto braŭ udzieł u bajavych dziejańniach na Danbasie (nie padtrymlivajuć 59%, padtrymlivajuć — 18%), admova ad jeŭraintehracyi, vychad z Damovy ab asacyjacyi ź ES (nie padtrymlivajuć 59%, padtrymlivajuć — 19%), atrymańnie ruskaj movaj statusu druhoj dziaržaŭnaj (nie padtrymlivajuć 56%, padtrymlivajuć — 29,5%), admova ad pierśpiektyvy siabroŭstva ŭ NATA, zamacavańnie ŭ Kanstytucyi niejtralnaha statusu Ukrainy (nie padtrymlivajuć 54%, padtrymlivajuć — 25%).
Jak bačycie, ukrainskaje hramadstva nie hatovaje da kampramisaŭ u pryncypovych pytańniach. Prablema ŭ tym, što palityčnyja kamientatary, jak na Zachadzie, tak i ŭ Biełarusi, zabyvajuć adnu prostuju reč. Dla Ukrainy heta nie vajna za adnaŭleńnie terytaryjalnaj cełasnaści (inakš ukrainskaje hramadstva pryniało b «formułu Štajnmajera» biez prablem). Dla Ukrainy heta, u pieršuju čarhu, antykałanijalnaja vajna za niezaležnaść suprać byłoj mietrapolii. Adnavić terytaryjalnuju cełasnaść — kłasna, Ukraina była b nie suprać, ale nie lubym koštam. Ukraina zaraz u takich umovach, što jana vybiraje pamiž prosta kiepskim varyjantam (zachavać status-kvo) i vielmi kiepskim varyjantam (reintehravać hetyja terytoryi, nazaŭsiody pieratvaryŭšy Ukrainu ŭ Małarosiju). Dobraha varyjanta tut pakul što niama.
Tamu zachavańnie statusu-kvo — heta sumnaja i nie samaja pryjemnaja, ale ŭsio ž alternatyva «formule Štajnmajera». Kali Ukraina nie zdolnaja viarnuć siłaj hetyja terytoryi, jana prosta buduje na miažy ścianu, pryznaje, što nie kantraluje hetych terytoryj, i buduje ŭnitarnuju monanacyjanalnuju dziaržavu z adzinaj dziaržaŭnaj movaj, adzinaj histaryčnaj pamiaćciu, dabudoŭvaje svaju ŭłasnuju ŭkrainskuju infarmacyjnuju prastoru, prasoŭvaje ŭkrainskuju identyčnaść ad Užharada da Aŭdziejeŭki, pravodzić nieabchodnyja reformy i, u vyniku pośpiechu, intehrujecca ŭ jeŭraatłantyčnaja struktury, hadoŭ praz 40—50, kali pašancuje.