Na miescy hibieli Iryny Faryjon u Lvovie pastavili dziŭny pomnik
-
21.07.2026Dyk a što tam unutry? Čamu ŭsie tudy zahladvajuć?
-
21.07.2026Dzied, bipki
-
21.07.2026Dzied, "Cie krasivij skvier z priamokutnoju zielenoju stiełoju, na jakij viriźbleni słova zi siensu žittia pokijnoji movoznavci - «mova», «vola», «nacija» ta «siła»."
Unutry - padśviečany bieły abielisk ź viadomymi cytatami Faryjon, jakija možna pabačyć praz prarezy («Mova — cie skiela, na jakij stojiť vielika ukrajinśka sporuda» i inšyja). Sam miemaryjał, maim mierkavańniem, davoli kruty. A asnoŭnaja pretenzija naviedvalnikaŭ taja, što cytaty ŭnutry nievyrazna čytajucca na tle šurpataj pavierchni. -
22.07.2026Praŭda, taksama dumaju, što zadumka pomnika, a mažliva i realizacyja (kab całkam acanić, treba samomu(oj) zazirnuć u tyja ščyliny) vartyja.
nakolki prostyja, nastolki i šmatznačnyja -
22.07.202650000 y.e. za ubornuju - cie raśpił.
-
22.07.2026Ona napriahała Ukrainu svoim rvienijem. S hibielju ukrainskoj movnoj Žanny d'Ark Ukraina počuvstvovała oblehčienije. Kromie toho associacija vniešnieho vida pamiatnika s tualetom dołžna vyzyvať buriu niehodovanija sriedi ukrainciev i otricanije "niet, eto niepravda, nam nie nasr@ť na našu movu i naciju". Chotia vyhladit očień primitivno koniečno, tupo zielonyj parallelepipied. Počiemu imienno zielonyj - zahadka.
[Zredahavana]