Pra heta lišni raz nahadvaje amerykanski film "dla siamiejnaha prahladu" (h.zn., biez mačyłava i kachańnia) "Skubi-du" (tak zavuć hałoŭnaha persanaža – sabaku).
Taki film mižvoli paraŭnoŭvaješ ź "Biełym Bimam Čornaje Vucha" Trajapolskaha dy "Dobrym chłopcam Dzikam" Maksima Tanka. Svaju traktoŭku daje Halivud: Skubi-du nie daje prynieści siabie ŭ achviaru złym siłam i tym uratoŭvaje ŭdziačnaje čałaviectva ad pahłybleńnia ŭ ciemru. Adnak "Skubi-du" ciažka paraŭnać z "Haspadarom i jaho sabakam" Tomasa Mana abo "Fłešam" Virdžynii Vułf. Hetaja kinoška – ekranizacyja nie vysokajakasnaha litaraturnaha tvoru, a hazetna-časopisnych komiksaŭ. Dyj aryhinalnaha siužetu "Skubi-du" nia maje, a ŭjaŭlaje saboj sukupnaść spasyłak na inšyja blokbastery.

Usprymać usurjoz hetuju kazku niemahčyma. Tamu kožny epizod źmiaščaje prykoły, časam biazhłuzdyja, i žarty, časam "prybiralnyja". Adnak dziakujučy dynamičnamu mantažu i bolš-mienš starannaj hulni aktoraŭ juny hladač moža zasvoić pryblizna nastupnyja iściny: 1) siabroŭ nielha kidać u biadzie, 2) treba šanavać siabroŭ, nie zvažajučy na ŭsie ichnija prybabachi dy niestandartnyja pavodziny, 3) za dabro i śviatło va ŭsim śviecie treba zmahacca da apošniaha. Zrazumieła, dziela navučańnia takich važnych iścin Halivudu nie škada pary miljonaŭ.
A mnie "Skubi-du" nahadaŭ, što niekali i "Biełaruśfilm" zdymaŭ karciny, jakija kaštavali tanna, ale nahadvali junym hledačam tyja ž prostyja i kaštoŭnyja iściny. Tamu "Skubi-du" vyklikaje i śmiech, i zachapleńnie, i nastalhiju, i škadavańnie.
Jahor Konieŭ
Kamientary