Cikavy i zachaplalny raspovied pra irkuckaha biełarusa Aleha Rudakova, što stvaryz samuju mahutnuju etničnuju supołku ŭ horadzie
Jak biełarusam samaarhanizavacca? Na ŭłasnym prykładzie raić Aleh Rudakoŭ, staršynia Irkuckaha tavarystva biełaruskaj kultury imia Jana Čerskaha
Zachavać nacyjanalnuju admietnaść dla biełarusaŭ składana navat u siabie na Radzimie. Što tady kazać pra suajčyńnikaŭ, jakija z roznych pryčynaŭ apynulisia za tysiačy kilametraŭ ad metrapolii. Ale prykład irkuckich biełarusaŭ śviedčyć: ničoha niemahčymaha niama, kali jość adpaviednaje žadańnie.
Ruchavikom stvareńnia supołki biełarusaŭ la Bajkału byŭ vajskoviec Aleh Rudakoŭ, jaki ŭ 1995 h. daŭ u miascovuju hazetu «Sovietskaja mołodież» prościeńkuju abviestačku z zaklikam adhuknucca siabram-biełarusam dla stvareńnia nacyjanalnaj supołki. Da hetkaha kroku jaho padšturchnuŭ udzieł u 4-m źjeździe TBM, dzie Rudakoŭ vystupiŭ z pramovaj. Paśla jaho doŭha raspytvali ŭdzielniki źjezdu: ci jość u Irkucku jakaja-kolviek supołka biełarusaŭ i kolki tam usiaho biełarusaŭ, ci viedaje što-niebudź pra Jana Čerskaha i h.d. Rudakoŭ admoŭna chitaŭ hałavoj, ale paabiacaŭ znajści adkazy na ŭsie pytańni. Jon strymaŭ słova.
Pieršapačatkovaje jadro biełaruskaj supołki ŭ Irkucku skłali piać čałaviek, jakija mižsobku pieramaŭlalisia pa-rasiejsku. Dla Aleha Rudakova heta było niepryjmalna, i jon prapanavaŭ havaryć na rodnaj movie. «Ciapier tyja biełarusy, ź jakimi ja pačynaŭ, adyšli ad biełaruskich spraŭ, – havoryć Rudakoŭ. – Ale, dziakuj Bohu, ich jość užo kim zamianić».
Niadaŭna Aleh Rudakoŭ padrychtavaŭ da druku knihu pra ziemlaka Jana Čerskaha, dzie, aproč bijahrafii padarožnika, budzie paema pra Čerskaha, jakuju napisaŭ aŭtar knihi. Sp.Aleh znajšoŭ hrošy na jaje vydańnie, i kniha nieŭzabavie musić źjavicca na śviet.
Sto biełaruskich viosak
«Pavodle aficyjnaje statystyki, u Irkuckaj vobłaści zaraz žyvie 50 tysiačaŭ biełarusaŭ, ale ja ŭpeŭnieny, što hetaja ličba dalokaja ad sapraŭdnaj, – kaža sp.Aleh. – Voś, pryjaždžaju ja ŭ viosku, pačynaju razmaŭlać z babulaj, jana i kaža, što siastra jejnaja biełaruska, a sama ŭžo rasiejka. Jak tak, pytajusia? U vas što – baćki roznyja? Nie, kaža. Baćki adny, ale ž siastra ŭ Biełarusi naradziłasia, a ja ŭžo ŭ Rasiei, tamu i rasiejka. Pryčym havoryć usio na čyściutkaj biełaruskaj. I kolki takich babulek, navat i nia źličyš. Tolki ja viedaju zvyš sta biełaruskich viosak u Irkuckaj vobłaści, i štoleta, kali vypraŭlajusia ŭ pošuki, hetaja ličba pavialičvajecca. Žyvuć u tych vioskach naščadki sialan, pierasielenych ź Biełarusi padčas Stałypinskaj ahrarnaj reformy. Znachodzim takuju viosku i adrazu sprabujem raspačać u joj biełaruskaje žyćcio, kali, kaniečnie, tam jość niejkaja aktyŭnaja moładź».
Cahlina nie pieraškodzić
Aleh Rudakoŭ śmiajecca, što jašče piać hadoŭ tamu dumaŭ: «Kali mnie na hałavu jakaja cahlina zvalicca, to na hetym i spynicca ŭsio biełaruskaje žyćcio ŭ Irkucku. Ciapier ja pierakanany, što takoha nia budzie, bo pryjšła novaja plajada, naščadki tych, chto pierasialiŭsia siudy jašče za carom i paźniej. Mnohija ź ich nikoli navat nie byli ŭ Biełarusi, ale ŭ ich jość intares da svaich karanioŭ, jany vyvučajuć movu, čytajuć biełaruskija knižki, ładziać abradavyja śviaty. Heta mianie jak staršyniu tavarystva i prosta biełarusa, nia moža nia radavać».
«Kali tolki stvarałasia naša supołka, – kaža sp.Rudakoŭ, – ja pastaviŭ sabie za metu pryciahnuć u arhanizacyju bolš moładzi, bo tolki ŭ takim razie my budziem mieć budučyniu. A moładź možna pryciahnuć tolki aktyŭnaj pracaj, roznymi mierapryjemstvami i śviežymi idejami. I ŭ nas heta atrymałasia. Siońnia ŭ Irkuckaj vobłaści vosiem adździaleńniaŭ ITBK imia Ja.Čerskaha, a taksama adzinaccać biełaruskich kalektyvaŭ, jakija pracujuć u vasiemnaccaci napramkach. Uviesnu my dva tydni ładzili dni biełaruskaj kultury (choć pieršapačatkova planavaŭsia tolki tydzień), ciaham jakich prajšła fotavystava, narodnyja majsterni, prezentacyja knižki Irkuckaj biełaruskaj paetki Kaciaryny Aharkovaj «Soniejka», prezentacyja filmu «Akupacyja. Misteryi», zabaronienaha ŭ Biełarusi».
Prychodziać navat buraty
Biełaruskaja hramada Irkucku samaja aktyŭnaja i vialikaja ŭ horadzie siarod nacyjanalnych mienšaściaŭ. «Va ŭkraincaŭ niama prytoku maładych, tam zastalisia adnyja pensijanery, – kaža Rudakoŭ. – Tamu ŭkrainskaja moładź časta idzie da nas».Prychodziać taksama rasiejcy, navat buraty, jakija nia majuć nijakich biełaruskich karanioŭ, ale imknucca paznać biełaruskuju movu, kulturu, tradycyi. «Biełaruskamoŭny burat dla Irkucku ŭžo nia dziva!» – śmiajecca Aleh Rudakoŭ.
U Irkucku całkam narmalnyja biełaruskija dyskateki, dzie hučyć tolki biełaruskaja muzyka. U horadzie vychodzić hazeta «Małanka», jość biełaruskaja biblijatečka.
Razam z Aleham Rudakovym u Biełaruś pryjechała studentka Irkuckaha peduniversytetu Volha Hałavanava. Z Homielščyny pachodzić jaje prababula. Volha pamiataje, jak jaje čaravała prababcina mova. Ale baćki nie dazvalali joj razmaŭlać pa-biełarusku, choć małoj hetaha vielmi chaciełasia. Prajšoŭ čas, Volha vyjechała na vučobu ŭ Irkuck, dzie vypadkova ŭbačyła šyldačku Tavarystva biełaruskaj kultury imia Jana Čerskaha. Zajšła – i zastałasia. Ciapier jana adna z samych aktyŭnych siabraŭ moładzievaha klubu «Kryvičy».
Volha razmaŭlaje na čyściutkaj biełaruskaj movie, pry hetym nia maje anijakich ciažkaściaŭ, padbirajučy da rasiejskich słovaŭ biełaruskija adpaviedniki. Dobry prykład dla mnohich našych palitykaŭ, na jakich niemahčyma hladzieć biez pakutaŭ, kali jany pačynajuć pramaŭlać pa-biełarusku.
Sioleta Volha ŭžo druhi raz pryjechała ŭ Biełaruś, upieršyniu jana była tut letaś na źjeździe biełarusaŭ śvietu. Kaža, što znachodzicca nibyta ŭ kazcy. Pa skančeńni vučoby jana ćviorda vyrašyła pierajechać na histaryčnuju Radzimu.
Kupalle na Anhary
Adnak asabliva šumna i viesieła adznačajuć biełarusy Irkucku nacyjanalnyja abradavyja śviaty. Sioleta na biełaruskim Kupalli na Anhary ŭdzielničali 263 čałavieki, arhanizatary źličyli absalutna ŭsich. «Było sapraŭdnaje pałomnictva: ludzi dabiralisia da patrebnaha miesca aŭtobusami, mašynami, ułasnym chodam. Paśla my tančym, śpiavajem, hulajem usiu noč. Nichto nie sumuje, my prosta nie dajem takoj mahčymaści. Na Kalady jeździm ščadravać na mašynach, ad adnoj biełaruskaj siamji da druhoj».
Hetyja słovy Aleha Rudakova słuchaješ z zajzdraściu, bo na Radzimie za takoje śviatkavańnie niaciažka atrymać sutki aryštu. Tamu ŭsio čaściej śviatkavańnie Kupalla prachodzić u poŭnaj kanśpiracyi. Nieviadoma, kali ŭ biełaruskich kinateatrach my volna pahladzim filmy Kudzinienki. I kali, narešcie, buraty, što žyvuć u Miensku i vakolicach, pačnuć havaryć pa-biełarusku.
Aleh Rudakoŭ nie zaanhažavany ŭ palityku, jon nie vyjaŭlaje prychilnaściaŭ ni da jakich ruchaŭ ci partyjaŭ. Jon taki, jakim i musić być narmalny biełarus, jaki šanuje svaju movu i symbali. Rudakoŭ samastojna pravioŭ biełarusizacyju ŭ Irkucku, jon dakazaŭ, što i adzin čałaviek z adpaviednym žadańniem moža bahata zrabić, bo niama sumnievu, što i ŭ druhich rehijonach Rasiei biełarusaŭ žyvie nijak nia mienš, čym u Prybajkalli, ale tam niama naležnaj arhanizacyi i žadańnia. Niama, urešcie, Aleha Rudakova, tamu i vymušany biełarusy zabyvacca na svaje karani, siedziačy paasobku. Moža, ciapier što i źmienicca da lepšaha, tym bolš, jość dobry prykład irkuckich biełarusaŭ.
Kamientary