Niaklajeŭ: Eryksan — prykład ambasadara, jaki siońnia patrebny Biełarusi
«Jon adziny ambasadar, jaki ŭsim sercam, usioj dušoj pieražyvaŭ za toje, što robicca ŭ Biełarusi».
Były kandydat u prezydenty Biełarusi Ŭładzimier Niaklajeŭ prakamentavaŭ vysyłku z krainy ambasadara Švecyi Stefana Eryksana.
«Toje, što zrabiŭ Łukašenka ŭ adkaz na „plušavy desant“, heta navat nie zvalnieńnie dvuch-troch hienerałaŭ, nia miesiačny šum vakoł hetaha. Vynik hetamu — vysyłka Stefana Eryksana, adzinaha z ambasadaraŭ, jaki ŭsim sercam, usioj dušoj pieražyvaŭ za toje, što robicca ŭ Biełarusi.
Jon, darečy, vielmi aščadna staviŭsia jak da apazycyjnaha boku, tak i da kiraŭničaha boku, da tych ludziej, jakija tam nie pa svajoj voli robiać tyja złačynstvy, jakija robiać.
Heta, pa sutnaści, prykład ambasadara, jaki siońnia patrebny Biełarusi. Jak jaje narodu, tak i jaje kiraŭnictvu. Ale akazałasia, što jon nie patrebny. I heta stała demanstracyjaj sutnaści hetaha režymu.
Ja liču heta nievierahodna nizkim dziejańniem z boku Łukašenki, z boku jaho režymu».
-
Litoŭski błohier paskardziŭsia, što «Naša Niva» niapravilna pierakazała jaho dyjałoh sa Sparyšam. Kamisija pa etycy stała na bok «NN»
-
Statkievič: U 1917 hodzie pryncyp «Vojna do pobiednoho kanca» ŭžo pryvioŭ Rasiju da nacyjanalnaj katastrofy
-
«Ludzi bačyli, što raźbirajuć nie dreva, a parachno». Katalicki aktyvist zastupiŭsia za navahrudskich manašak
Ciapier čytajuć
«Nadzieja Ściapanaŭna». Mikita Najdzionaŭ apublikavaŭ paemu, jakaja naradziłasia ŭ Žodzinskaj turmie. Takoha paetyčnaha epasu ŭ biełaruskaj paezii XXI stahodździa jašče nie było
Kamientary