Adam Hlobus
Sučaśniki
1963. Taras i katleta
Hulaju ź Vitalkam Tarasam (ciapier supracoŭnik Biełaruskaje słužby Radyjo Svaboda) u dvary, kala hurby vuhalu. Vychodzić maja maci z taleračkaj, na jakoj lažyć haračaja, tolki z panivy, katleta z łustaj chleba. “Vałodzia, chadzi źjež katletu”. “Nie chaču-u-u”. Toŭsty Vitalka padbiahaje da svajoj maci j kaža: “U Adamčyka mama dobraja, na vulicu katletu vynosić, a ty mnie j doma katletaŭ nie daješ”.
1991. Jakubovič i hnoj
“U biełarusaŭ uvieś humar zvodzicca da historyj pra haŭno”, — kaža feljetanist Pavał Jakubovič i tut ža ž raspaviadaje historyju, jak jamu pa vialikim błacie dastajuć kvitki ŭ cyrk na pieršy rad, jak prychodzić jon z synam Lošam, jak vybiahajuć tyhry, jak najbolšaja źviaruha padbiahaje da ich i nakładaje vializnuju kuču. Dresiroŭščyk adno prysypaje hnoj piłavińniem, i davodzicca dychać tyhrynym vodaram da antraktu. A potym Jakubovičy viartajucca dachaty i maci pytajecca, što ty, Lošačka, bačyŭ u cyrku. Jasna: bačyŭ, jak tyhr pakakaŭ.
1995. Hančarova, Markava j čornyja vaśmiorki
Maładzieńkaja manekieńnica Kasia Hančarova złoŭžyvaje alkaholem. Zranku sustrakaju jaje ŭ bary z kumpanijaj raźniavolenych dzieciukoŭ. Jany pjuć kańjak, ja — kavu. “Tolki nie kažycie majoj mamie,” — prosić Kasia. Ja j nie kažu. A praz tydzień daviedvajusia, što Kasia, pasvaryŭšysia ź dzieciukami, kidajecca ŭ vakno j łamaje šyju. Kasia sychodzić 8 sakavika. I ŭ hety ž žanočy dzień naš śviet pakidaje hienijalnaja paetka j pierakładčyca Viera Markava. Kasi — 18, Markavaj — 88. Dzień čornych vaśmiorak.
2001. Alena j łastaŭki
Prybiralščyki ŭ hateli Le Meridien sporvajuć hniozdy łastavak. Alena biažyć u dyrekcyju j svarycca, maŭlaŭ, u łastaŭkach, u ich prysutnaści ŭsia admietnaść hetaha miesca. Dyrektar daje słova, što prybiralščyki bolš nia buduć niščyć ptušynych hniozdaŭ. Praz hod łastaŭki viartajucca j lepiać svaje chatki na tych samych miescach, dzie budavalisia raniej. Alena hanarycca pieramohaju, vychodzić na haŭbiec i razmaŭlaje z ptaškami, jak ź siabrami, a tyja lotajuć vakoł jaje, nibyta vykazvajuć udziačnaść.
2001. Kupała
j čaravik
Samym dramatyčnym zabojstvam-samazabojstvam dla biełarusaŭ u XX st. zastajecca śmierć Janki Kupały ŭ maskoŭskim hateli. Kupała lacić u leśvičny pralot. Śviedki kažuć, što pobač ź ciełam lažyć akuratna zašnuravany čaravik. Čaravik saskokvaje z nahi ŭ čas śmierci hienija. Mienavita hetaja detal mianie ŭražvaje, žachaje j znoŭ i znoŭ viartaje ŭ atmasferu trahiedyi.
2001. Fiaduta j honar
Hramafonisty žurnaluha Fiaduta — ružavaščoki centner žyvoj vahi — hanarycca, što za SSSR vysłužvaŭsia ŭ kamsamole. Mała taho, zaklikaje hanarycca i ŭsich astatnich siabroŭ pa kamunistyčnaj partyi, kštałtu rektara Kazulina. Viedaju, zachavalisia relikty, jakija hanaracca słužbaju ŭ SS i hiestapa. Prajhrali vajnu, a hanaracca. I hanaryŭsia b sabie cichieńka toj Šuryk Fiaduta. Dyk nie, vyłazić na staronki časopisaŭ i hazetaŭ, što vydajucca za hrantaŭskija dalary, i piša pra svoj kamsamolski honar. Niekarektna.
2001. Kiślicyna
j Šekśpir
Hanna Kiślicyna, Adamovičava svajačka, paraŭnoŭvaje siemji Adamčykaŭ i Adamovičaŭ u biełaruskaj litaratury ź siemjami Manteki i Kapuleci z šekśpiraŭskaj dramy. Dobra, što ja z Hannaju daŭno pieražyŭ viek Ramea i Džuljety, ale našyja dzieci j plamieńniki padrastajuć.
Kamientary