Cerkvy Rumynii ŭchvalili rašeńnie ŭradu ab admienie budaŭnictva «Parku Drakuły». Ułada matyvuje admovu ad prajektu ekanamičnaj niavyhadaj, carkva — maralnymi prablemami.
«My nia suprać budaŭnictva tematyčnaha parku, jaki b sadziejničaŭ ekanamičnamu raźvićciu toj ci inšaj miascovaści, — zajaviŭ pres-sakratar Rumynskaha patryjarchatu Kościeł Stojka. — Ale my suprać taho, kab hety park nazyvaŭsia imiem litaraturnaha hieroja, jaki nia maje ničoha supolnaha ni z historyjaj, ni z kulturaj, ni z duchoŭnymi tradycyjami Rumynii».
Pavodle Stojki, «litaraturny mit» pra hrafa Drakułu, stvorany irlandzkim piśmieńnikam Bremam Stokieram u 1897 h., nie pavinien vykarystoŭvacca dla pryciahnieńnia turystaŭ u Rumyniju. Vałaski kniaź Uład Cepeš (1430—77), jaki staŭ pratatypam dla Stokiera, byŭ «vialikim dziejačom rumynskaj historyi» j nia mieŭ ničoha supolnaha ź mityčnym vampiram Drakułam, padkreśliŭ pres-sakratar.
Park płoščaju 104 ha, na ŭładkavańnie jakoha planavałasia vydatkavać kala 32 młn. dalaraŭ, musiŭ znachodzicca ŭ Transylvanii — rehijonie na zachadzie Rumynii, niedaloka ad miažy z Vuhorščynaj.
Ideju stvareńnia «Parku Drakuły» raniej rezka krytykavali lidery Pravasłaŭnaj, Katalickaj i Luteranskaj cerkvaŭ Rumynii. Suprać parku piarečyli taksama ekalahičnyja arhanizacyi i pradstaŭniki JUNESKA, bo siaredniaviečnyja pabudovy Sihišaary, dzie kaliści naradziŭsia Ŭład Cepeš, uniesienyja ŭ śpis suśvietnaj spadčyny.
AV
Ciapier čytajuć
«Nadzieja Ściapanaŭna». Mikita Najdzionaŭ apublikavaŭ paemu, jakaja naradziłasia ŭ Žodzinskaj turmie. Takoha paetyčnaha epasu ŭ biełaruskaj paezii XXI stahodździa jašče nie było
Kamientary