Adna z sama raspaŭsiudžanych frazaŭ u siońniašniaj Biełarusi: «Vy sami ŭsio razumiejecie…» Joj prysaromleny administratary, kali paśla niaŭciamnych zvankoŭ zryvajecca vystup hurta, jaje vyhukajuć čynoŭniki, kali treba terminova arhanizavać jačejku BRSM dzieści ŭ Škłoŭskaj varjatni, jaje šepčuć nastaŭniki, u čarhovy raz adpraŭlajučy vučniaŭ na nienavisny chakiej. Byvaje jašče dadaduć, patupiŭšy vočy: «vy razumiejecie, u jakoj krainie vy žyviacie».
Usie razumiejuć usio. Ale hetaja fraza nie takaja prostaja, jak padajecca. Jana maje, prynamsi, try kodavyja słai – z roznych časoŭ i dla roznych pavodzinaŭ.
Pieršy słoj – namiok na zastrašeńnie j karnicki aparat, jaki ŭsio bačyć, usio čuje – i tolki pasprabuj uchilicca. Aściarožny kivok na tajemnyja słužby, jakija sočać i padsłuchoŭvajuć,– biare pačatak z 30-ych hadoŭ, kali teror byŭ usieahulnym i varanki źbirali achviaraŭ načami. Hety słoj amal stačyŭsia, ale reštki jašče zastalisia.
Nastupny słoj – kudy pavažaniejšy – z brežnieŭskaje tradycyi. Heta słoj biurakratyčnaha alibi. Pa-pieršaje, čynoŭnik tut – častka biurakratyčnaj mašyny, jaki admaŭlajecca ad ułasnaha tvaru j nie žadaje asabista adkazvać za zahad, spasyłajučysia na ananimnyja praviły. Druhi čyńnik supraćlehły: vymaŭlajučy «vy sami ŭsio razumiejecie», špuncik mašyny namiakaje, što asabista niazhodny, što, jak čałaviek, jon, mo' i paspačuvaŭ by – ale jość instrukcyi i abstaviny. Fraza «vy sami ŭsio razumiejecie» nieŭprykmiet pieradaviaraje cenzuru j zabarony samim padnačalenym.
Padmihnuŭšy hramadzianinu, aburanamu dzikaju pastanovaj, «vy razumiejecie ŭ jakoj krainie vy žyviacie», čynoŭnik abmieńvaje biurakratyčnuju pasadu na čałaviečnaść, a naviednika pieraŭtvaraje ŭ dobraachvotnaha biurakrata.
Narešcie, treci słoj, što mieŭsia, jak i dva papiarednich, jašče za savieckim časam – raskvitnieŭ u sučasnaje Biełarusi i jość reštkami karnavalnaha śmiechu, upliščanaha ŭ aŭtarytarnyja kalidory. Fraza «Vy sami ŭsio razumiejecie» tut aznačaje: «my razumiejem, što krainaj kirujuć durni, što zahady tupiej nie byvaje– dyk davajcie ciškom parahočam z «idyjota samaha nastajaščaha».
Čałaviek upotajki śmiajecca, zaličyŭšy ŭ sajuźniki viertykalnika, – i takim čynam padparadkoŭvajecca. Na nizavym uzroŭni ŭ Biełarusi padparadkavańnie kuplajecca namiokami na kpiny z ułady, zmoŭnickaj patajemnaju zhodaj, što na viersie siadzić błazan: padparadkavany ciešycca z ułasnaje pieravahi (jon «ŭsio zrazumieŭ»!), ale i čynoŭnik radujecca: zahad ciapier vykanany.
Pieršaja postmadernisckaja dyktatura ŭ śviecie, jaki imkliva stareje, kiruje z dapamohaj zacuhlanaha karnavalnaha śmiechu, jana kuplaje padparadkavańnie za patajemnyja ździeki ź siabie samoj.
A tamu – nie varta ličyć siabie razumniejšymi. Nie treba ź viertykalnikami «ŭsio razumieć». Patrabujma dakumientaŭ i rasšyfrovak.
Niachaj usio staniecca jasnym.
-
«Ja nie chaču ŭ zahončyk biełaruščyny». Knyrovič adkazaŭ na krytyku za ŭdzieł u kancercie na Dzień Rasii
-
Fiaduta pra Aŭtuchoviča: U dvoryku «Amierykanki» jon uparta rabiŭ praktykavańni, imknučysia padtrymlivać siabie ŭ formie
-
Ci jość siarod siłavikoŭ u turmach i kałonijach dobryja ludzi? Adkazvaje Łosik
Chto tyja dva piersanažy, jakija nie pili ŭ mižvajennaj Vilni, jak Zośku Vieras abudzili ad letarhii i ci praŭdzivaja bajka pra Karatkieviča i restaran
Kamientary