Mierkavańni33

Pavał Sieviaryniec. Biełaruski narod i car hary

Jość u sučasnaha biełarusa dziŭnaja schilnaść – śpisvać usio, što moh by zrabić sam, na narod. Brudna kala chaty – «narod taki». Što ž za narod taki? Viadoma, ziemlaki.

«Ničoha nia vyjdzie – narod u nas taki». Jašče hod tamu mnie zdavałasia, što heta była karonnaja fraza typovaha biełaruskaha apazycyjanera, jakaja tolki padkreślivaje adasoblenaść partyjcaŭ ad pamianionaha vyšej narodu. Ale ŭ Sitnie mnie daviałosia pačuć dakładna hetkaje ž spaviadańnie ŭžo ad stolkich prostych ludziej – rabotnikaŭ, pensijaneraŭ, nastaŭnikaŭ, majstroŭ – što ź ich akurat było b skłaści hety samy prasłavuty narod.

Jość u sučasnaha biełarusa dziŭnaja schilnaść – śpisvać usio, što moh by zrabić sam, na narod. Brudna kala chaty – «narod taki». Nichto nie piarečyć načalstvu na schodzie (usie łajuć, paniziŭšy hołas, na pierakury) – «nu, ty ž u kursie, jaki ŭ nas narod...». Nie razmaŭlajuć pa-biełarusku: «Da im ničieho, kromie kołbasy, nie nado… Vo narod!» Što ž za narod taki? Viadoma, ziemlaki.

Asabistaja adkaznaść całkam raspuščajecca i patanaje ŭ kalektyŭnaj. Zdavałasia b, mienavita kalektyvizm moža stać najpieršaj krynicaj takoha deficytnaha ŭ nas patryjatyzmu – ale Biełaruś davodzić: naadvarot. Despatyzm zaŭždy kultyvavaŭ biezabličnuju bijamasu dziela patrebaŭ imperyi. Adsiul – strata ŭśviedamleńnia svajoj unikalnaści i jak asoby, i jak pradstaŭnika narodu.

Voś Aleś – lepšy valščyk lesu ŭ sicienskim sielsaviecie, rybak i palaŭničy, hulaka z sercam Tyla Ŭlenšpihiela. Voś Valancina – ulubionaja nastaŭnica sicienskich dziaciej, znaŭca klasyčnaje litaratury j zamiežnych movaŭ. Aleh – małady rabotnik, žyvaja encyklapedyja z fenamenalnaj pamiaćciu, što ščoŭkaje kryžavanki, byccam hareški. Uładzimier – pensijaner, jaki ŭsio žyćcio pravodzić na sotkach, urablajučy bulbu; zaŭsiody pavitajecca, pačastuje jabłykam, raspaviadzie pra nadvorje.

Dla režymu – nasielnictva, dla apazycyi – elektarat. Tak, usie jany hałasavali za Łukašenku ŭ 1994-m, 2001-m dy 2004-m... da taje pary, pakul ź imi nie pahavaryli pa ščyraści, nie dali pačytać «Našaj Nivy», nie padkazali, jakija pravy jany majuć. I ludzi adčuli siabie ludźmi. Bolš za toje – biełarusami.

Usiu svaju 100-hadovuju historyju Biełaruś pamiž kalektyvisckim Uschodam i indyvidualistyčnym Zachadam farmulavała załatuju, sutnasna chryścijanskuju j demakratyčnuju raŭnavahu persanalizmu. Persanalizm nadaje pieršačarhovuju ŭvahu nia «masie» j nie biezasabovamu «indyvidu», ale ŭnikalnaj asobie j tym supolnaściam, dzie asoba raskryvajecca najpaŭniej. Siamji. Carkvie. Siabram. Svojskamu kołu supracoŭnikaŭ. Persanalizm – viaršynia asabistaje adkaznaści. Narod u takim razumieńni – mehastruktura dziela sucelnaj samarealizacyi ludziej.

«Ludźmi zvacca!» – heta nacyjanalny zaklik da jadnańnia asobaŭ. «Nieludź!» – samy strašny biełaruski praklon.

U siońniašnim Sitnie navidavoku bačyš, jak ludzi hublajuć svaju asabistuju ŭnikalnaść – za 2–3 hady rehularnaha ŭžyvańnia «maksimki» kryvickija abliččy pieratvarajucca ŭ šerah nievyraznych, adnolkava śpitych tvaraŭ. Miaški pad vačyma. Čyrvona-šyzy nos. Biessensoŭny pozirk.

Dziaržavie što – jana spansaruje. Adkaznaść za zachavańnie biełaruskaj unikalnaści – na nas z vami. Raskryć značeńnie kožnaj asoby dla svajoj krainy, rastłumačyć kožnamu biełarusu, ź jakim ty pobač, nievierahodnuju kaštoŭnaść jahonaje dušy, jahonuju vartaść pierad Boham, jahonuju misiju ŭ Biełarusi – adzinaje vyjście z abyjakavaha, śpitaha j źniavieranaha kalektyŭnaha bieśśviadomaha, naviazanaha i Sitnu, i Miensku.

Ale ž zamiest taho, kab abychodzić adnu za adnoj miljony biełaruskich asobaŭ, siakija-takija admysłoŭcy ličać za lepšaje pa niekalki razoŭ na hod vybrać sa svajho asiarodździa najlepšuju asobu, za jakoj by pajšoŭ narod. Cara hary. Jość takaja dziciačaja hulnia: ablubavać sabie horku, šturmavać, skidać adzin adnaho, kab na momant uskinuć ruki, pieramožnym vokličam abvieścić siabie carom – i palacieć dahary nahami ad kuchtala čarhovaha pretendenta pad uchvalnyja vyhuki partneraŭ. Usim viesieła, usim cikava, tolki ludu vakoł ad hetaje vałtuźni chiba śmiešna. Lud bačyć, što ŭ apazycyi svaja tusoŭka, u režymu svaja, i, uzdychnuŭšy, pačynaje zajmacca štodzionnymi spravami, za jakimi jaho j zaśpiavaje vypadkova ahitatar z taho ci inšaha boku.

A biełaruski narod nia horšy za inšyja. U zaniadbanaj viosačcy Małoje Sitna, u lasnoj hłušy na miažy z Rasiejaj, usiaho za hod źjaviłasia supołka TBM, dva maładafrontaŭcy, piać padpisčykaŭ «Narodnaj voli». Paŭtara dziasiatka viaskoŭcaŭ nosiać znački «Za svabodu» i pieradajuć z ruk u ruki niezaležnuju presu. Kali načalnika miascovaj učastkovaj kamisii adrazu paśla sakavickich vybaraŭ pryznačyli kiraŭnikom lespramhasu, bolš za sorak rabotnikaŭ piśmova admovilisia pracavać pa subotach i niadzielach – i ŭ žniŭni načalnika pamianiali. Ciapier siamiora viaskoŭcaŭ rychtujucca da miascovych vybaraŭ u sielsaviet...

I sprava tut nie ŭ majoj palityčnaj aktyŭnaści: u mianie amal uvieś volny čas nasamreč zaniaty pisańniem, čytańniem dy sustrečami z pryježdžymi naviednikami. Viaskoŭcy cikaviacca, padychodziać, prajaŭlajuć inicyjatyvu sami. Ludzi chočuć niešta źmianić – im treba adno infarmacyja, emacyjny šturšok, tłumačeńnie. Dzieści telefonny numar, dzieści artykuł, dzieści praŭnaja kansultacyja. Prostyja słovy j prostyja rečy, jakimi ŭ nas vałodaje kožny hramadzki aktyvist.

Skažacie, ludzi bajacca? «U śmiełaść majho narodu ja vieru značna bolš, čym u jahonuju arhanizavanaść», – maje racyju Viačasłaŭ Siŭčyk.

Hałoŭnaje pytańnie – nia ŭ strachu. Znajści ludziej, jakija nie bajacca razmaŭlać pa-biełarusku, nie žachajucca čytać «Našaj Nivy»; vykazvajuć praŭdu ŭhołas abo ŭdzielničajuć u kampanijach – nie prablema. «Hrukajciesia – i adčyniać vam, prasiecie – i dasca vam, šukajcie – i znojdziecie!» (Maćvieja 7:7). Hałoŭnaje pytańnie – u viery.

Ci vierym my ŭ toje, što robim? Ci vierym, što pieramožam? Ci vieryć kožny z nas u svajo paklikańnie? U svaju krainu? U toje, što biełaruski narod sapraŭdy hodny svabody, praŭdy j spraviadlivaści?

Viera – paniaćcie ŭniversalnaje. Kali vieryć tolki ŭ toje, što bačyš – zło niepieramožnaje, mafija nieśmiarotnaja, a Biełaruś bieznadziejnaja. Ale kali vieryš u Boha, Jaki stvaryŭ hetuju krainu j addaŭ Svajo žyćcio za hety narod, kali vieryš, što kožny z 10 miljonaŭ biełarusaŭ – heta vobraz i padabienstva Jahonyja, što achviaravańni, pakuty j navat śmierć abaročvajucca ŭvaskrašeńniem – tady tvaja viera pieratvarajecca ŭ dziejańnie.

A viera, jakaja dziejničaje luboŭju (Da Halataŭ 5:6) – heta i jość nacyjanalnaje abudžeńnie.

v.Małoje Sitna

Kamientary3

Ciapier čytajuć

Biełaruska znajšła italjanskuju siamju, jakaja pryniała jaje paśla Čarnobyla. Jana dumała, što italjancy jaje kinuli

Biełaruska znajšła italjanskuju siamju, jakaja pryniała jaje paśla Čarnobyla. Jana dumała, što italjancy jaje kinuli

Usie naviny →
Usie naviny

Biełarusa złavili ŭ Rasii z padroblenymi pravami, ale pakarali minimalna: jon «vieteran SVA»1

Fiaduta pra Aŭtuchoviča: U dvoryku «Amierykanki» jon uparta rabiŭ praktykavańni, imknučysia padtrymlivać siabie ŭ formie

Polskaja palicyja padčas rasśledavańnia zabojstva rasijskaha mastaka zatrymała dvuch biełarusaŭ12

Hałoŭnaha redaktara «Jeŭraradyjo» ŭnieśli ŭ bazu ŭkrainskaha sajta «Miratvorac»53

Minčanka pabačyła ŭ staličnym supiermarkiecie skrynku hniłych čarešniaŭ5

Na byłoha kiraŭnika Homiela Pryvałava zaviali kryminalnuju spravu1

Dekanam fakulteta žurnalistyki BDU stała 34‑hadovaja vykładčyca, jakaja abaraniała dysiertacyju pa-biełarusku11

Rasijskaha treniera «MŁ Viciebsk» zvolnili pierad startam jeŭrakubkaŭ. Jaho abaviazki budzie vykonvać kapitan Bałanovič1

Upieršyniu ŭ historyi na čempijanatach śvietu pa futbole zhulali maci i syn

bolš čytanych navin
bolš łajkanych navin

Biełaruska znajšła italjanskuju siamju, jakaja pryniała jaje paśla Čarnobyla. Jana dumała, što italjancy jaje kinuli

Biełaruska znajšła italjanskuju siamju, jakaja pryniała jaje paśla Čarnobyla. Jana dumała, što italjancy jaje kinuli

Hałoŭnaje
Usie naviny →

Zaŭvaha:

 

 

 

 

Zakryć Paviedamić