Homielskamu aktyvistu kampanii «Havary praŭdu!» Siarhieju Dvareckamu pa telefonie pahražała nieviadomaja, jakaja nazvałasia supracoŭnicaj milicyi.
«Na moj mabilny patelefanavała niejkaja žančyna, jakaja nazvałasia supracoŭnicaj adździeła pa baraćbie z arhanizavanaj złačynnaściu. Jana nievyrazna nazvała svajo proźvišča i pacikaviłasia, ci byŭ ja ŭ Minsku 19 śniežnia i što ja tam rabiŭ. Ja adkazaŭ, što ŭ Minsku ja byŭ, a što ja tam rabiŭ — heta maja asabistaja sprava, i ja nie pavinien rabić spravazdaču ab hetym nieviadomamu čałavieku pa telefonie», — rastłumačyŭ Dvarecki.
Pavodle słoŭ aktyvista, žančyna spytała, ci žyvie jon u Viciebsku, pa miescy prapiski, na što aktyvist adkazaŭ, što ŭžo daŭno žyvie ŭ Homieli.
«Tady jana zapatrabavała nazvać moj adras u Homieli, kab za mnoj pryjechali i apytali mianie.
Ja admoviŭsia i prapanavaŭ prysłać mnie pozvu, tym bolš adkul ja mahu viedać, chto mnie telefanuje na mabilny, moža, złodziei abo machlary, navošta ja budu davać svoj adras? Žančyna raźniervavałasia i skazała, što
kali ja— pieradaŭ sutnaść telefonnaj razmovy aktyvist.nie chaču „
pa-dobramu “ dać pakazańni, to jany buduć dziejničać inšymi mietadami»,
Hety zvanok i pahrozy Dvarecki źviazvaje ź jaho aktyŭnaj dziejnaściu ŭ pieryjad prezidenckich vybaraŭ i z tym, što jon byŭ na Kastryčnickaj płoščy ŭ Minsku 19 śniežnia.
Kamientary