Idzie ciotka pa bazary i bačyć, što niejki mužyk pradaje kamara. A na słoiku napisana «Zamieńnik mužčyny». Jana zacikaviłasia.
— A jak im karystacca? — Adkryvajecie słoik, a dalej jon sam viedaje. Kali što — voś moj telefon.
Prynosić jana kamara dachaty, raździajecca, kładziecca, adkryvaje słoik — a kamar sieŭ na stol i siadzić.
Telefanuje jana pradaŭcu. Toj pryjazdžaje i kaža kamaru:
— Hladzi, doŭbień, apošni raz pakazvaju!
Ciapier čytajuć
Chto tyja dva piersanažy, jakija nie pili ŭ mižvajennaj Vilni, jak Zośku Vieras abudzili ad letarhii i ci praŭdzivaja bajka pra Karatkieviča i restaran
Kamientary