U časie pres-kanfierencyi 15 studzienia Alaksandr Łukašenka zajaviŭ: «Vrodie by dla naroda čto-to diełajem chorošieje, a narod vsiehda ž tožie smotrit, čtoby v svojem karmanie ničieho nie potieriať, on žie hosudarstviennymi masštabami, hosudarstviennymi problemami nie myślit tak, kak v pravitielstvie eto połahajetsia… Kstati, zadača była postavlena miesiac nazad: dajtie mnie dannyje o ludiach, kotoryje prichodiat v obmieńniki i pokupajut valutu, vot ja prosto choču znať, potomu čto osnovnaja massa dienieh nie u obyčnych ludiej. U obyčnych ludiej zadača nakormiť sieḿju, v mahazin schodiť, kupiť, mnie tak kazałoś, a sriednije, bohatyje ludi, eti v osnovnom obładajut dieńhami, pokupajut v obmieńnikach etu valutu. Žurnalisty, k primieru, i tak daleje. Kohda promonitorili etu situaciju, akkuratno, po-čiełoviečieski prichodim v očieried́, sotni ludiej byli zadiejstvovany — v osnovnom piensioniery 10 dołłarov, 5 dołłarov pokupajut. Ja tohda načinaju dumať: vot nahnietajut, nahnietajut situaciju. 500 dołłarov jeŝie tam komu-to zapłatiť, pomoċ — dla čieho? Dla toho, čtoby pojti v obmiennyj punkt, kupiť valutu i sozdať na rynkie napriažiennosť? Vot u mienia składyvajetsia užie takoje vpiečatlenije…»
Zastajecca pytańniem, a dla čaho było zadziejničać sotni ludziej — z kantekstu vynikaje, što hebistaŭ — dla manitorynhu abmieńnikaŭ? Valutu ŭ krainie pradajuć pa pašpartach. Heta značyć, što źviestki ludziej, jakija nabyvajuć valutu, i tak dastupnyja kantrolnym orhanam.
Moža być, chtości moža prajaśnić hetuju situacyju?
Kamientary