Bliźniuki
Źniešnie
jany duža padobnyja:
toj – viečarovy,
i hety – ranišni.
Sprasońnia, byvaje,
ja błytaju ich.
Łahodnaja ŭśmieška,
prycišany hołas,
prymružnaja mrojnaść
iskrystych vačej.
I tolki apoŭdni
vysokaje sonca
prajaśniaje abłudu
praz rezka raskryleny ruch
nieŭkryžovanych ruk
taho, chto zaŭsiody
starajecca być
pry levym baku.
Krajavid z mohiłkami
Chadžu paŭprytomna
pa stračanym rai.
Rablu – nie rablu,
z pustoha ŭ parožniaje
pieralivaju,
prytočvaju kvołuju dumku
da źviałaj dušy.
Sierada daharaje
ciapielcam niščymnym,
sonca vočy na zachad
pavoli viadzie,
adkryvaje prahał
u halinach ździčełych
i maluje pejzaž,
što raźlohsia kaliści
ŭ Hefsimanskim alivavym sadzie.
Čysty čaćvier
Pajedziem siahońnia,
moj miły,
za mur,
daloka-daloka,
u pole,
nad jakim
piajuć žaŭranki
i nichto nia płača.
Tam našych ślozaŭ
čakaje ziamla,
bo ŭ pieśniach adnych
jana nie admyje
ŭsiu zimovuju zmohu.
Pakutnaja piatnica
Nie pakidaj mianie,
čuješ, prašu.
Ty – moj apošni,
jaki mnie pazaŭtra
zmoža abvieścić,
što Chrystos
uvaskros.
Ciapier čytajuć
Novyja detali źniknieńnia Anatola Kotava. Jachta ź im źmianiła kurs na Abchaziju, dzie jaho vyvieli supracoŭniki FSB. Ale vykradańnie ci insceniroŭka?
Kamientary