Spoŭniŭsia hod, jak nia stała narodnaha piśmieńnika Biełarusi, laŭreata mnohich litaraturnych premijaŭ SSSR i BSSR, klasyka ajčynnaj litaratury Janki Bryla.
Siońnia rodnyja i siabry sabralisia na mahile piśmieńnika, kab ušanavać pamiać, zhadać dobrym słovam Ivana Antonaviča. Zhodna z zapavietam klasyka, pachavany jon na mohiłkach u mienskim pryharadzie Kałodziščy, pobač z žonkaj Ninaj Michajłaŭnaj.
Jak narodny piśmieńnik Janka Bryl moh być pachavany na Ŭschodnich mohiłkach. Ale niekalki hadoŭ tamu, kali pamierła žonka, jamu nie dazvolili pachavać jaje ni na Ŭschodnich, ni na Kalvaryjskich mohiłkach. Razłučacca z kachanaj, ź jakoj pražyŭ amal šeśćdziesiat hadoŭ, Janka Bryl nie zachacieŭ, tamu ciapier mahiły ich pobač.
Aficyjnyja ŭłady ni ŭ pachavańni hod tamu, ni va ŭšanavańni pamiaci piśmieńnika nijakaj dapamohi siamji nie akazali. Pomnika na mahile pakul niama. Siamja miarkuje ŭstalavać jaho ŭvosień.
Raspaviadaje dačka narodnaha piśmieńnika Natalla Siemaškievič:
«My nie źviartalisia pa dapamohu, tamu i nijakaj prapanovy nie było. A pomnik… Pakolki baćka — čałaviek staroj zahartoŭki, jon usio pakinuŭ na pomnik, raspavioŭ, što zrabić, jak zrabić. Jon jak ćviarozy čałaviek viedaŭ, što nijakaj dapamohi nie dačakajeśsia, tamu siamja hetym zajmajecca».
Historyk, publicyst, blizki siabar siamji Janki Bryla Anatol Sidarevič kaža:
«Dziaržava nijakaha dačynieńnia da ŭstanoŭki pomnika nia maje. Hranit dla pomnika Ivanu Antonaviču pryviezieny z Žytomirskaj vobłaści, tak što nieŭzabavie budzie jamu pomnik. Heta budzie ścipły pomnik biez usialakich bareljefaŭ, hareljefaŭ».
Za šeśćdziesiat hadoŭ tvorčaj dziejnaści Janka Bryl napisaŭ dziasiatki knih, apaviadańniaŭ, apovieściaŭ, minijatur, dakumentalnych chronik. U jaho vialikija archivy.
Ale što da vydańnia poŭnaha zboru tvoraŭ klasyka, dyk na heta čas jašče nie pryjšoŭ, śćviardžaje Anatol Sidarevič:
«Jašče mnohaje ciapier nielha raskryvać. Jon daŭ peŭny termin na raskryćcio jahonaha mašynapisnaha i rukapisnaha archivu, tamu niemahčyma poŭny zbor pakul vydavać. Treba pačakać minimum čatyry hady. Toje, što vydavałasia, dziakuj Bohu, jano vychodziła niakiepska ŭ Ivana Antonaviča. A astatniaje — daść Boh, pieračakajem hety termin i pačniem drukavać».
Sioleta 4 žniŭnia Ivanu Antonaviču spoŭniłasia b 90 hadoŭ. Pakul nijakich aficyjnych uračystaściaŭ i imprezaŭ z hetaj nahody nie planujecca, akramia fotavystavy.
Da svajakoŭ nichto nie źviartaŭsia, kaža dačka Janki Bryla Natalla Siemaškievič:
«2 žniŭnia ŭ Litaraturnym muzei budzie adkryćcio fotavystavy, pryśviečanaj 90‑hodździu. Tam buduć niekatoryja rečy, knihi z kabineta Ivana Antonaviča, i šmat fatazdymkaŭ ź siamiejnaha archivu. Pakul bolš nichto nie źviartaŭsia».
Mahčyma, uvosień, paśla adpačynkaŭ i vakacyjaŭ rodnyja i siabry Janki Bryla zładziać viečarynu, pryśviečanuju 90‑hodździu piśmieńnika.
-
Na «Biełaruśfilmie» siarod biaskoncych filmaŭ pra vajnu narešcie zdymuć navahodniuju kamiedyju
-
Zamianiŭ 95% trupy, ale nie zavajavaŭ publiku. Što robić ź biełaruskim baletam eks-premjer rasijskaj Maryinki
-
Restaŭratary adnaŭlajuć znakamity žyrovicki ikanastas. Ale ŭ histaryčnym kolery ŭ manastyry jaho naŭrad ci pabačać
Kamientary