Chłopiec zajechaŭ u «Karonu» pa bułačku — pravioŭ noč za kratami i ciapier moža sieści na 15 sutak
Kanflikt pamiž chłopcam, jaki zajechaŭ u mahazin «Karona» na samakacie, i achoŭnikami kramy skončyŭsia tym, što chłopca zabrała milicyja. Jon pravioŭ noč u pastarunku i ciapier moža atrymać 15 sutak. Sam chłopiec nastojvaje, što ni ŭ čym nie vinavaty.
21-hadovy Dzianis Tarmanaŭ žyvie ŭ Žłobinie. U Minsk zavitaŭ da siabroŭ. I ŭviečary 29 červienia na svaim samakacie chłopiec vyrašyŭ zavitać u «Karonu» na Kalvaryjskaj.

«Prajechaŭ na samakacie pa handlovaj zali tak, ale ŭsio było narmalna. Nabyŭ bułačku. Vyjšaŭ z kramy, adjechaŭ, zrazumieŭ, što ci to zabyŭsia, ci to zhubiŭ palčatki. Viarnuŭsia. Na ŭvachodzie mianie spyniŭ achoŭnik, skazaŭ, što na samakacie nielha. Ja spytaŭ — čamu? Jon adkazaŭ, što nielha i ŭsio. Palčatki, kaža, nie bačyŭ, — raspavioŭ Dzianis. — Zatym ja adjechaŭ na samakacie – tut vyjšaŭ druhi achoŭnik, ci to paprasiŭ mianie spynicca, ci to ja sam spyniŭsia. Zatym jon schapiŭsia za samakat, zajaviŭ, što zaraz pryjdzie milicyja. Adbyvałasia heta ŭsio ŭ budynku kramy».
Pa słovach chłopca, jon ničoha nie parušaŭ, tamu spakojna čakaŭ. Nieŭzabavie źjaviŭsia milicyjant, advioŭ Dzianisa ŭ pakoj achovy.
«Ja spytaŭ: «Za što mianie zatrymlivajuć?» Toj praparščyk skazaŭ, što ja byŭ na samakacie. Ja vyrašyŭ udakładnić: i što takoha? A jon pačaŭ kryčać na mianie».
Tady chłopiec sam nabraŭ 102, paviedamiŭ, što ŭźnikła situacyja, dzie supracoŭnik milicyi abkładaje jaho maciukami. Spytaŭ, što rabić.
«Tam mianie taksama pasłali, praŭda, dalikatna», — kaža Dzianis.
Zatym, śćviardžaje chłopiec, dvoje achoŭnikaŭ pry im napisali na jaho ž zajavu: nibyta Dzianis ich abražaŭ, pavodziŭ siabie nieadekvatna, tamu jaho i «zatrymaŭ praparščyk».
Dalej chłopca pavieźli ŭ RAUS Frunzienskaha rajona.
«Tam mianie doŭhi čas «marynavali». Paviedamili, što kali ja padpišu, što ja maciukaŭsia, to daduć minimalny štraf i ŭsio. Ja admoviŭsia. Nu, tut u mianie zabrali ŭsie rečy, šnurki, pojas. Ja paprasiŭ patelefanavać, milicyjanty rahočuć u adkaz — kažuć, aha, mo i babu jašče tabie siudy? – raspaviadaje Dzianis. — Anijakich dakumientaŭ nie pakazali, pratakołaŭ nichto nie składaŭ. Nu i takim čynam prykładna a pieršaj nočy ja traplaju ŭ kamieru».
Pa słovach Dzianisa, umovy ŭ kamiery byli žudasnyja: łužyna mačy na padłozie, anijakaj vientylacyi, na ścienach ćvil.
Jon paprasiŭsia, kab pieraviali ŭ inšuju kamieru, bo jon astmatyk: «Stała ciažka dychać. Ja kažu, što mnie patrebny leki ci chacia b śviežaje pavietra. Nul reakcyi».
Kali ŭžo raźvidnieła, chłopca narešcie pieraviali ŭ inšuju kamieru. Zatym, prykładna praz try hadziny, pa jaho pryjšoŭ kapitan milicyi.
«Ja pračytaŭ pratakoł, dzie było napisana, što ja byŭ na samakacie, nieadekvatna siabie pavodziŭ, maciukaŭsia. Ja padpisaŭ, što zhodny častkova, bo na samakacie byŭ, a astatniaje — chłuśnia. Paprasiŭ sabie kopiju pratakoła — milicyjant kaža, ty padpisvaj, kopiju potym addamo. Ja nie padpisaŭ, — kaža Dzianis. – Ja pačaŭ čytać pratakoł dopytu, tam paznačana, što dopyt pravodziŭ niejki staršy lejtenant. A ja ź nijakim lejtenantam nie havaryŭ. Spytaŭsia — što za jon? Tut uvajšoŭ niejki major, kaža – što ty ź im važdaješsia, napišy, što nie choča padpisvać i ŭsio. Nu, tut kapitan zabraŭ papiery i advioŭ mianie ŭ kamieru».
Paśla chłopca advieźli ŭ sud. Heta było kala 10 ranicy.
«Sudździa mnie kaža, što jość śviedki i ci ja pryznaju vinu całkam, ci pieraniasiem pasiedžańnie, pakličam śviedkaŭ i ja tady atrymaju nie štraf, a 15 sutak. Ja znoŭ pryznaŭ tolki toje, što byŭ na samakacie. Nu, mianie adpuścili. Sud pieranieśli na piatnicu, 8 lipienia», — paviedamlaje Dzianis.
Pakul što chłopiec šukaje advakata. Na sud pryjedzie — kaža, što viny za im niama, treba heta dakazać. Dzianis nastojvaje, što jon pavodziŭ siabie absalutna narmalna.
U kramie vypadak nie kamientujuć.
«Mnie kiraŭnik nie rekamiendavaŭ abmiarkoŭvać z kimści hety vypadak, — paviedamiŭ «Našaj Nivie» Anatol Habrukovič, načalnik słužby biaśpieki «Karony» na vulicy Kalvaryjskaj. — Tym bolš, tam ža byŭ pradstaŭnik milicyi. Tamu vybačajcie, kali łaska».
Kamientary