Prajekt «Choču žiť» apublikavaŭ videa ź dziasiatkami pałonnych rasijan z Kurskaj vobłaści. Siarod ich — i kadyraŭcy.
Sa słoŭ pałonnych kadyraŭcaŭ, jany sprabavali ŭciačy, kab paźbiehnuć traplańnia ŭ pałon, bo Ramzan Kadyraŭ kaliści zajaviŭ, što bajcy «Achmata» ŭ pałon nie zdajucca.
«Achmat» abaraniaŭ siało Martynaŭka na darozie Sudža — Kursk, za jakuju niekalki dzion išli zaciatyja bai. Rasijskija vajenkary paviedamlajuć, što hety nasieleny punkt iznoŭ pierajšoŭ u ruki ŭkraincaŭ.
Ciapier čytajuć
Novyja detali źniknieńnia Anatola Kotava. Jachta ź im źmianiła kurs na Abchaziju, dzie jaho vyvieli supracoŭniki FSB. Ale vykradańnie ci insceniroŭka?
Kamientary
Bo rasiejskaja mova heta linhva franka, instrument kamunikacyi, značna prydatniejšy na hetych abšarach za ŭkrainskuju, nochčyn ci anhielskuju.
I z Kazachstanu turambekavy jeduć ŭ Biełaruś i karystajucca linhvaj frankaj hetych miaścinaŭ - rasiejskaj.
A ŭžo z kitaju, naprykład, pryjazdžajuć vučycca ŭ Miensk i karystajucca ŭžo inšaj mižnarodnaj linhvaj frankaj - anhielskaj, chacia na chabaraŭščynie niejkim rasiejska-kitajskim (kitajskich movaŭ bieźlič) pidžynam, trasiankaj na jeašyja hrošy
Narod staić i tolki paziachaje,
Vuń niejkija zasrancy papsavali tancy,
Chudyja, jak ćviki, kažuć, što balšaviki!
A pomniš, Antak, jak tamu z try roki
Uvosień ź lesu da nas lotali saroki,
A potym Šloma z Hrucaju zrabili revalucyju,
I tancy, psia ich mać, usie nam pačali psavać.
Arkiestra hrała polku-tramblamblajku.
Ja da siabie piaščotna cisnuŭ Mańku.
Hruknuli siency – zavitali niemcy.
U vantrobie prypiakło, što až z nosu paciakło.
I tolki skrypku ŭ ruki ŭziaŭ stary Mikita,
Kab nam urezać tanha “Kumparsita”,
Zahaŭkali sabaki – pryjechali palaki,
I stała, brat moj, tak: tych palakaŭ, jak sabak.
Znoŭ na Piareśpie muzyka ihraje.
Narod staić i tolki paziachaje,
Bo znoŭ pryjšli zasrancy, znoŭ papsavali tancy,
Chudyja, jak ćviki, kažuć, što balšaviki!