Viktar Kaźko atrymaŭ premiju «Hliniany Viales» za raman, jaki dziesiać hadoŭ pralažaŭ u «Mastackaj litaratury». A śviet «Bunt niezapatrabavanaha prachu» pabačyŭ letaś u sieryi «Kniharnia «Naša Niva».
Viktar Kaźko atrymaŭ litaraturnuju premiju «Hliniany Viales» za knihu «Bunt niezapatrabavanaha prachu». Raman dziesiać hadoŭ pralažaŭ u vydaviectvie «Mastackaja litaratura». A śviet pabačyŭ letaś u sieryi «Kniharnia «Naša Niva».
«Naša Niva»: Sp. Viktar, čym vam darahaja hetaja kniha?
Viktar Kaźko: Darahaja tym, što ŭvabrała dva baki majho žyćcia, kali nie bolš. Jana ŭvabrała sibirski pieryjad, moj pierajezd u Biełaruś i znajomstva z krainaj, pajezdki pa Paleśsi. I niama roźnicy, udałaja jana ci nie. U niejkaj stupieni, heta častka majho ŭnutranaha žyćcia, žyćcia nieviadomaha nikomu. Choć ja i adkryty, ale ŭ toj samy čas adkryvacca treba da niejkaj stupieni. Niešta ŭ čałavieka pavinna być svajo, patajemnaje, što jon pavinien nieści. Dla mianie jano adkryvałasia mnoju ž u tvorčaści. Bo pra niekatoryja rečy publična skazać prosta niemahčyma, kab ciabie nie ŭspryniali niejkim nienarmalnym: pra tvaje pačućci, pra tvaje adnosiny da rodnych miaścin.
A tvorčaść jak raz daje mahčymaść vykazacca, skazać pra toje, što ty inšym razam navat toiš ad samoha siabie.
«NN»: Letaś u Vas vyjšli dźvie knihi — raman «Bunt niezapatrabavanaha prachu» i kniha publicystyki i ese «Dzikaje palavańnie lichalećcia». Sioleta čym-niebudź «vystralicie»?
VK: Kab heta zaležała ad mianie. U mianie jašče dźvie knižki lažać niavydadzienyja. Apovieści «Moj strach», «Prachožy» — heta toje, što pryadčyniłasia praz publikacyi ŭ časopisach. Ale ja ž nie siadžu, skłaŭšy ruki. Napisanyja jašče niekalki apovieściaŭ. Apošniaja ź ich — «Skaz pra kata, katory śmiajaŭsia». Publikacyi, biezumoŭna, buduć. A vydańnie knižak — heta nadta składanaja reč. I chto moža vydać? Ja ž razumieju, što ŭ siońniašnim našym Sajuzie, jakoha nie vydajuć u dziaržaŭnych vydaviectvach, 500 siabroŭ. Treba ž niešta i na ich dolu pakidać. I pnucca, zajmać hetuju maleńkuju prastoru, što zastałasia dla cełaha «niačesnaha» Sajuza biełaruskich piśmieńnikaŭ, ja nie źbirajusia. Ja nikoli nie imknuŭsia drukavacca ni ŭ časopisach, ni ŭ vydaviectvach.
U mianie nie toj charaktar, kab leźci, zabiahać, nahadvać pra siabie. I kab tusavacca.
Pra knihu «Bunt niezapatrabavanaha prachu» čytajcie tut.
-
«Bolš za hod Śviatłana ciažka chvareła, ale navat padčas chvaroby nie skardziłasia» — Katynski muziej adhuknuŭsia na śmierć Śviatłany Kurs
-
U postapakaliptyčnym viesternie Guns of Eschaton budzie biełaruskaja mova. Łakalizacyju prafinansavali dva biełarusy
-
U Narviehii adkryli novy miemaryjał achviaram teraktaŭ Brejvika. Na im — kulik z kamianioŭ
Ciapier čytajuć
Pamierła Śviatłana Kurs. U jaje tvorach spałučalisia mahija žyvoha žyćcia i biaźlitasny psichałahizm. A ŭ publičnych vystupach i FB — rezki antyimpieryjalizm i elehantny liryzm
Kamientary