Bolej za sto čałaviek pryjšło pavinšavać navukoŭca z 80-hodździem.
Historyk i litaraturaznaŭca Adam Maldzis adznačaje jubilej — 7 žniŭnia jamu spoŭniłasia 80 hadoŭ. Abrany dla ŭračystaści minski Litaraturny muziej ź ciažkaściu zmoh pryniać usich, chto vyrašyŭ pavinšavać jubilara: zamiest zapłanavanych 60 čałaviek pryjšło bolej za sotniu.
Viečar było vyrašana było pravieści ŭ farmacie žyćciapisu — Adam Maldzis pa čarzie zaprašaŭ da mikrafona haściej, a miž pramovami dzialiŭsia ŭspaminami.Na žal, prablemy z hukam, jakija rehularna ŭźnikajuć u zale muzieja, nie zaŭždy dazvalali pačuć słovy Maldzisa.
Pieršymi vystupali ziemlaki z Astravieččyny, małoj radzimy jubilara.
«Kali my paznajomilisia z Maldzisam, jamu było 19 hod. — raskazvaje litaraturaznaŭca Arsień Lis. — Adnak užo tady jon vyhladaŭ na prafiesara: uvieś čas z partfielem u ruce.Ale my nie dumali, što ŭ jaho budzie nastolki vialikaja budučynia».
Univiersiteckija siabry Maldzisa ŭzhadvajuć, naprykład, pra toje, što na dźviarach fiłfakaŭskaj biblijateki, dzie rehularna źjaŭlalisia abjavy kštałtu «Zhubiŭsia druhi tom Šekśpira», adnojčy źjaviłasia papierka z nadpisam «Źnik šasnaccaty tom Adama Maldzisa, prosim viarnuć». I niejkaja studentka z druhoha kursu, vielmi ŭražanaja tym, što ŭ nieviadomaha joj Maldzisa vyjšła ŭžo 16 tamoŭ, a jana ničoha nie čytała, pryjšła paprasić chacia b pieršy. I vielmi ździviłasia, kali ŭ kartatecy takoha proźvišča nie znajšli.
Pa čarzie na scenu ź vinšavańniami i padarunkami vychodzili siabry i kalehi, pradstaŭniki ŚMI i ministerstvaŭ. Minkult, naprykład, padaravaŭ Maldzisu habielen z vyjavaj Jefrasińni Połackaj). Paet Anatol Viarcinski padzialiŭsia historyjaj pra toje, jak Maldzis «pieravioŭ» na biełaruskuju movu savieckaje rajonnaje načalstva.
«Heta było na Rakaŭščynie. Tady pa vioskach išło zmahańnie z samahonavareńniem. I z rajona ŭ adnu ź viosak prysłali Maldzisa, jaki tolki-tolki skončyŭ univiersitet. Jon vyjšaŭ da sialan i skazaŭ pryblizna nastupnaje.
«Ja viedaju, što samahonnyja aparaty ŭ vas jość. Uzhadajcie, jak niadaŭna šmat chto nie chacieŭ iści ŭ kałhasy. Voś vy pajšli i, bačycie, žyviacie narmalna. A tyja, chto admoviŭsia — sami viedajecie, što ź imi stała. Dyk voś z samahonavareńniem budziem dziejničać hetaksama».Praz hadzinu ŭ vazku lažała 27 aparataŭ. To byŭ rajonny rekord, bo učastkovyja mahli pryvieźci maksimum dva. Na pytańnie, jak udałosia naźbirać adrazu stolki, Maldzis adkazaŭ, što «treba razmaŭlać z narodam na jahonaj movie». Paśla čaho kiraŭnictva rajona pačało karystacca biełaruskaj movaj».
Sam Maldzis taksama pryjšoŭ z padarunkam dla muzieja.
«Kali ja abaraniaŭ dypłom na fiłfaku, u jakaści temy abraŭ publicystyku Mickieviča. — raskazvaje navukoviec. — Dziŭnaja tema, navat palaki nie viedali, što pa joj možna abaranicca. Dyk voś
pierad abaronaj ja zajšoŭ u kramu, a heta, darečy, było stahodździe z dnia śmierci Mickieviča, i tam ubačyŭ jahonyja biusty. Tady na ŭsialaki vypadak kupiŭ, a zaraz daviedaŭsia, što ŭ Litaraturnaha muzieja niama biusta Mickieviča, što my i vypraŭlajem».
«Naša Niva» dałučajecca da šmatlikich vinšavańniaŭ, i zyčyć Adamu Maldzisu zdaroŭja, mnohaja leta i dalejšaj plonnaj pracy na karyść Baćkaŭščyny.
Ciapier čytajuć
Novyja detali źniknieńnia Anatola Kotava. Jachta ź im źmianiła kurs na Abchaziju, dzie jaho vyvieli supracoŭniki FSB. Ale vykradańnie ci insceniroŭka?
Kamientary