Pieranieści ciažkaści žyćciovyja i nie załamacca: kaladnaje pasłańnie ajca Alaksandra Nadsana
Z nahody śviata Božaha Naradžeńnia Apostalski vizitatar dla biełarusaŭ hreka-katalikoŭ zamiežža ajciec Alaksandr Nadsan źviarnuŭsia da viernikaŭ.
«Jak hlanu na nieba, tvor ruk Tvaich, na miesiac i zorki, jakija Ty stvaryŭ, dyk chto jość čałaviek, što Ty pamiataješ pra jaho, i syn čałaviečy, što Ty pra jaho dbaješ?» (Ps 8:4-5)
Hetyja słovy psałma dobra pieradajuć pačućci čałavieka, jaki, uzirajučysia na vielič Božaha tvareńnia, starajecca zrazumieć, čamu Boh prydaje tak šmat uvahi takoj niaznačnaj istocie, jak čałaviek.
Padśviadoma aŭtar adčuvaje, što ŭ planie Božaha tvareńnia čałaviek zajmaje asablivaje, choć jašče nie zusim dla jaho zrazumiełaje, miesca.
Hety plan Božy znajšoŭ svajo zaviaršeńnie ŭ padziei, pamiać jakoj my śviatkujem i pra jakuju śviaty Pavał skazaŭ: «Kali pryjšła poŭnia času, Boh pasłaŭ Syna Svajho, narodžanaha ad Dzievy, narodžanaha pad zakonam, kab my mahli atrymać usynaŭleńnie…» (Hał 4:4-5).
Inšymi słovami, Hospad i Boh naš Isus Chrystos staŭ čałaviekam, adnym z nas, kab dać nam mahčymaść stać dziećmi Božymi, udzielnikami Boskaha žyćcia.
Nam daviałosia bačyć i daśviedčyć roznych ludzkich sprobaŭ zrabić nas «ščaślivymi», nie pytajučysia našaj zhody. Našyja «dabračyncy» dumajuć, što viedajuć lepš za nas, što nam treba dla ščaścia.
I kali my ź imi nie zhadžajemsia, jany nia suprać užyć siłu, kab nas, nierazumnych, aščaślivić. Vyniki ich «dabračynnaj» dziejnaści nam dobra viadomyja.
Nia tak Boh. Tamu Jon z ułasnaj voli pryjšoŭ na śviet, jak małoje biezdapamožnaje dziciatka, jakoje nia tolki nie pahražała nikomu, ale mieła patrebu ŭ našaj dapamozie i spahadzie. Paśla, u darosłym vieku, Jon admovicca ad užyvańnia siły i nia budzie abiacać «nieadkładnaha ščaścia», ale skaža: «Pryjdzicie da Mianie, usie strudžanyja i abciažaranyja, i Ja supakoju vas. Vaźmicie jarmo majo na siabie i navučyciesia ad Mianie, bo ja cichi i pakornaha serca, i znojdziecie supakoj dla dušaŭ vašych. Bo jarmo majo pryjemnaje, i ciažar moj lohki» (Mc 11:28-30). Inšymi słovami, Jon abiacaŭ tym, što pajšli za im, nie vyzvaleńnie ad ciažkaściaŭ, ale dać siłu pieranosić ich.
Voś hetaj siły duchoŭnaj, kab pieranieści ciažkaści žyćciovyja i nie załamacca, chaj Hospad i Boh naš Isus Chrystos, čyjo naradžeńnie ŭ ciele siońnia radasna śviatkujem, daść nam usim.
a. Alaksandar Nadsan, Kalady 2013
Kamientary