Asia Papłaŭskaja: Pra zapoźnienaje raskajańnie i ŭmieńnie adpuskać svaich dziaciej
Nikoli nie zabudu hetuju scenu. Babula ŭ ślazach prosić u baćki prabačeńnia za toje, što jana razburyła jaho (našu) siamju, kaža, trymajučysia za kryž: «Ty, Loša, byŭ vydatnym čałaviekam. Heta ja va ŭsim vinavataja. Prabač mianie…» I ledź nie padaje na śviežuju mahiłu: baćku tolki što pachavali …
A ja płaču ŭdvaja horka: tamu što baćka raptoŭna syšoŭ ad mianie, adziny mudry daradca ŭ maim žyćci, lubimy vołat, i tamu, što babula raskajvajecca i, ja viedaju, nikoli sabie nie daruje hetaha. Da kanca budzie ŭspaminać i płakać, prasić u nieba prabačeńnia. I jašče ja viedaju: tak, heta jana šmat u čym vinavataja ŭ tym, što ja rasła biez baćki. Ja navat suciešyć nie mahu rodnaha čałavieka… My ŭsie viedajem praŭdu i jana — horkaja. I raskajańnie nie sucišyć bol. Užo nikoli. Nie daj Boh vam takoha vopytu.
Niadaŭna siabroŭka napisała ŭ fejsbuku, što ŭ jaje siabroŭki ŭ siamji sapraŭdnaja drama: maci nieŭźlubiła muža dački i ŭsimi praŭdami i niapraŭdami sprabuje razburyć siamju. Dajšło da ultymatumaŭ: ci jon, ci ja. Jana pahražaje (ja adrakusia ad ciabie!) i manipuluje (ja pamiraju, usio ty vinavataja, razvodźsia!). Nu, ci nie durnaja?!
Ja čytaju i razumieju: maja siamja prajšła praz padobnuju historyju. Babula vielmi niaprosty čałaviek, vielmi pryviazanaja da dački (i da mianie). Viedajecie, takaja mama-mama. Dziadula rana pamior ad raku, i babula ŭsiu siabie ŭkłała ŭ dačku, maju mamu, a potym i ŭ mianie, ŭlubionku. Kali mama vyjšła zamuž i źjechała da baćki, to babula raŭnavała strašna, usialak starajučysia pasialić u siamji razład: jana prosta nie mahła zrazumieć, jak heta jana zastałasia adna. U vyniku baćki pierajechali da babuli. A praź niejki čas raźvialisia. I ja rasła biez baćki, uryŭkami ź im razmaŭlajučy. Tolki ŭ apošnija hady my stali pa-sapraŭdnamu blizkija… A ciapier jaho niama… Usie kazali, što babula stała pryčynaj, pa jakoj siamja raspałasia: i mama, i baćka, dy i sama babula. Mama, viadoma, taksama małajčyna, ale jana — plon babulinaha vychavańnia, na žal.
«Treba było dumać svajoj hałavoj i nie pierajazdžać da maci», — uzdychaje mama. «Kali b mama tvaja była bolš samastojnaja, to ŭsio było b dobra», — kazaŭ mnie baćka. A ciapier hetyja zapoźnienyja raskajańni babuli…

Kali b dy kab… Kali mnie spoŭniłasia 18, ja pajšła ad baćkoŭ na zdymnuju kvateru. I žyła samastojna, zabiaśpiečvała siabie i budavała svajo žyćcio. Byŭ žudasny skandał, manipulacyi i pahrozy. Ale ja nie paddałasia: vielmi ŭžo jaskrava stajaŭ prykład maci pierad vačyma, ja nie chacieła trymacca ni za čyju spadnicu i stvarała siabie sama. Upeŭnienaja: heta byŭ adziny pravilny vybar. A adnosiny z baćkami, darečy, stali značna tryvalejšymi i bolš ščyrymi, čym byli da hetaha. Ja nikoli nie była b tak blizkaja z mamaj i babulaj, kali b žyła ź imi.
Doŭhija vysnovy i epiłohi niedarečnyja. Vučyciesia adpuskać dziaciej i daviarać im. Kab nie padać u ślazach adčaju i raskajańnia na mahiłu dački (syna) abo niaviestki (ziacia). Nie daj vam Boh.
-
Alimpijski pryzior Maksim Niedasiekaŭ ažaniŭsia druhi raz. Hetym razam z Łalitaj
-
Maładoje pakaleńnie pierastała hetaha saromiecca: 22% amierykancaŭ pakaleńnia Z ličać siabie ŁHBTK. Absalutnaja bolšaść ź ich — heta biseksuały
-
Biełarus zrabiŭ prapanovu kachanaj kala znakamitaha fantana Trevi ŭ Rymie — pad apładysmienty dziasiatkaŭ turystaŭ
Ciapier čytajuć
«Lutaja, abraźlivaja krytyka ŭsiaho biełaruskaha. Ale ź minułaha ŭ budučyniu niemahčyma prajści mima sučasnaści». Nasievič hruntoŭna adkazaŭ Alesiu Biełamu
«Lutaja, abraźlivaja krytyka ŭsiaho biełaruskaha. Ale ź minułaha ŭ budučyniu niemahčyma prajści mima sučasnaści». Nasievič hruntoŭna adkazaŭ Alesiu Biełamu
U Vialikaj Miadźviadcy adšukali mahiłu brata Ihnata Damiejki. Pahladzicie, jak spaskudzili carkvu pobač, jakuju naviedvaŭ suśvietna viadomy navukoviec
Kamientary