Pavodle narodnaha kalendara 3 lipienia — Miafodzij Pierapalatnik.
Pavodle narodnaha kalendara 3 lipienia — Miafodzij Pierapalatnik.
Kali na Miafodzija doždž, to jon budzie isci 40 dzion.
Śviatoha Miafodzija ŭ narodzie zvali Pierapialatnikam, i ŭ hety dzień abaviazkova naładžvali śviata prychilnikaŭ pierapialinaha promysłu — palaŭničych.
Na Miafodzija kožny palaŭničy imknuŭsia złavić pierapiołku, jakaja budzie harantyjaj udałaha palavańnia na praciahu ŭsiaho hoda. Asabliva kaštoŭnym byŭ bieły «kniaź» — samiec pierapiołki. Paśla palavańnia naładžvali śviatočny stoł.
Kab stać dobrym palaŭničym, raili ŭziać vadu z troch kałodziežaŭ, častku jaje vylić ź levaha boku ad siabie, astatniaj pamyć strelbu i skazać: «Hrom bje, bliskavica palić, śviaty Piotr sviniec pravić!».
Adzin raz na hod — u Ivanaŭ dzień (7 lipienia) — nieabchodna było sabrać travu Adamava hałava. Jaje sušyli i zachoŭvali ŭ patajemnym miescy da budučaha Vialikadnia. U Vialiki Čaćvier (čaćvier na Pieradvielikodnym tydni) hetaj travoj abkurvali strelbu i inšyja pryłady dla palavańnia.
Ličyłasia, što strelbu, jak i čałavieka, možna «začaravać», i ŭ takim vypadku navat samy dakładny palaŭničy nie zdoleje trapić u cel.
Kali takoje zdarałasia, strelbu pakidali na noč u parozie, kab ranicaj praź jaje pieršaj pierastupiła žančyna.
Dobrym znakam ličyłasia, kali šlach palaŭničamu pierabiažyć voŭk, i naadvarot — kali zajac.
Kali sabaka idzie na palavańnie z radaściu, palaŭničaha čakaje pośpiech; kali ž imkniecca dadomu, krucicca na adnym miescy, to lepiej palavańnie navat nie raspačynać.
Ličyłasia, što samym udałym palavańnie byvaje na maładziku.
Taksama ličyłasia vialikim hrachom palavać u niadzielu i ŭ vialikija carkoŭnyja śviaty.
Stałyja palaŭničyja raili na śviatočnyja, «śviatyja» dni nie pakidać strelbu z patronami, inakš jana nie budzie dakładna smalić.
***
Na zaŭtra sinoptyki pradkazvajuć pa krainie nievialikija daždžy.
Kamientary